 A: Kako fina pomaže u razvoju malog i srednjeg poduzetništva? Ono što znam da fina radi je da više koristi državnoj administraciji, nego što koristi poduzetnicima. Može pomoći u jednom segmentu, a to je da u što kraćem roku pokušava udovoljiti svim potrebama poduzetnika oko osnivanja tvrtki, komunikacije sa državom, izvješćivanja, prijava, odjava, registracije i tome slično. Ona je ipak tvrtka u državnom vlasništvu, koja je izgubila svoju funkciju koju je imala ranije, postala je državni računovođa na neki način. Onaj dio posla u koji se upustila, a to je pružanje knjigovodstvenih usluga vodi na način da odvaja poduzetnika i njegov život. A takva usluga ne možete postići nikakvu kvalitetu. U praksi govoreći najjednostavnije knjigovodstvene usluge za procjenu pristupa slučaju potrebno ga je individualno promotriti. Osnovni uvjet pouzdanosti, vjerodostojnosti, može se samo neposredno promotriti, a ne putem serijske proizvodnje knjiženja. Primjer iz prakse potvrđuju da šabloniziranje dovodi do pogrešnih zaključaka. Zato jer to nema nikakve veze sa klijentima, odnosno poduzetnicima. A: Kakv je utjecaj inovacija na konkurentnost poduzetnika? Upravo je ASC sustav - poslovni sustav koji smo stvorili, proizašao iz nastojanja da se uvedu inovacije. Svako poslovanje koje nema nakon određenog perioda preispitivanje poslovanja i načina metoda po kojima se radi, razmatranje mogućnosti poboljšanja, to je recimo jedan razvoj na operativnoj razini. A onaj viši razvoj, je prije svega na uporabi novih IT rješenja. To svaka djelatnost ima, bez obzira o čemu se radilo. To je sustav koji u Hrvatskoj ne postoji na ovoj razini koju mi imamo. Sustav razrađuje i prati kompletno poslovanje poduzetnika – od nastanka poslovnog događaja, do izvješćivanja, kontrole, nadzora i izvještavanja menadžmenta u donošenju poslovnih odluka. Jedinstveni sustav koji se ne svodi samo na IT rješenja, nego i na određena pravila, procedure i procese koje postoje u poslovanju svakog poduzetnika. Nedavno sam razgovarao sa jednim direktorom IT tvrtke koja se bavi poslovnim aplikacijama, koji su rekli da nema smisla sve apsolutno definirati i to me začudilo. Upravo je informatički pristup taj da se definira sve unaprijed - predvide procesi. Znači da se predvide vrijednosti naših poslovnih postupaka, pa ćemo moći imati i poslovne planove, planske elemente pomoću kojih ćemo ostvariti i ono što smo planirali. Onda imamo i drugi informacijski element koji nas upozorava koliko se odstupa od zacrtanih planova. A: Kako se razvijaju klasteri odnosno poduzetničke zone – ovdje u Sv.Nedelji? Klasteri kao takvi su se pojavili na početku ovog stoljeća i oni su više trend nego stvarna potreba. Zato jako malo klastera uspijeva, koliko je meni poznato. Najčešće organizacija klastera bila je inicijativa jedinica lokalnih samouprava, tako je u Sv. Nedjelja i Samoboru. Ta svijest o mogućnostima klastera gradila se sa političke strane, ne toliko privredne. Poticanje se događalo putem seminara i edukacija lokalne samouprave ne toliko od poduzetnika. Često poduzetnici jednostavno nisu vidjeli svrhu u svemu tome i tako su klasteri postali sami sebi svrha. Paradoks je to što bi organizaciju klastera trebali poticati poduzetnici, a lokalna samouprava bi trebala u tome pomoći, a ne ju nametnuti. Klasteri i poduzetnički centri su bili dosta povezani. Poduzetničke zone su poticale razvoj klastera, a poduzetničke zone su nastale poticanjem lokalne samouprave, što je opet ne baš toliko uspješna stvar jer nisu ih pokrenuli ekonomski interesi. Nadam se da će postati svrhoviti i klasteri i poduzetničke zone. Slijedeća stvar koja se pojavljivala kod klastera je da su se htjeli zadovoljiti neki vlastiti interesi. Određeni pojedinci i tvrtke proširili su svoje krugove moći i onda su na neki način osnivali klastere. Moje mišljenje je da klasteri u praksi nisu zaživjeli na način na koji su bili zamišljeni, zato što su inicirani na neprirodan način. A: Koliko ASC surađuje sa tvrtkama iz ove poduzetničke zone? Očekivalo bi se da naše tvrtke (ASC i Suradnik d.o.o.) dosta surađuju sa tvrtkama sa ovog područja, ali to nam nije imperativ. Surađujemo sa tvrtkama ovdje, u Zagrebu, u drugim gradovima i izvan Hrvatske. Ne postoji pravilo. Nama dolaze klijenti koji su dobili preporuke i imaju saznanja o našem načinu rada, koji su nas prepoznali kao one koji će njima odgovarati kao pravo rješenje i vrlo često su naši klijenti kvalitetni, te uspješni poduzetnici. A: Ima li novosti na području ITC-a za male i srednje poduzetnike? Za male poduzetnike ima, ali po velikim cijenama, a za velike je nezgodno jer su ograničeni za broj stavaka. Kada govorim o poslovnim aplikacijama, sve se bazira na SAP, Oracle, Microsoft i slično. Međutim, ti veliki sustavi su preskupi za male i srednje poduzetnike, a na žalost ne nude baš neka rješenja bolja nego što mi imamo u Hrvatskoj. Primjerice, rješenja nemaju rješenja za praćenje poslovanja prema domaćim propisima i pravilima, pa se tu moraju koristiti usluge zakrpa i programa domaćih tvrtki. Kad bi uspoređivali naše tržište i vanjsko, onda je to dosta nesrazmjerno. Velika mana softvera u Hrvatskoj je u tome što ih rade programeri bez savjeta i podrške poslovnog djela računovodstva i ekonomista. Onda se naprave softveri koje je poslije teško mijenjati, preskupi su za izmjene i onda ih je skupo održavati. A:Koja su onda alternativna rješenja? Alternativna rješenja su jednostavna i opće nisu skupa ASC sustav koji smo mi složili što se tiče evidentiranja poslovnih događaja i bilježenja događaja je vrlo jednostavan za korištenje. Znači, trgovina, usluga i bilo koja djelatnost, bilo koji proizvod ima svoju jediničnu cijenu, sastav, količinu, trošak, prihod u robnom djelu ima koeficijente – neke podskupine koje su specifične za neku djelatnost. U biti uvijek imate svoju cijenu, iznos, svoje partnere, predmet prodaje. Kod kompliciranijih programa postoje neke stvari koje se opisuju, a u prirodi ne postoje. Tvrtka treba predvidjeti probleme ulaznih računa više vrsta, gdje kaže: ulazni račun: za proizvode, usluge i trgovinu – po toj logici bi trebali imati i ulazne račune za wc papir, salvete i olovku - znači nema smisla. Ovo što je dodatni podatak, to je podatak koji ne govori o vrsti dokumenta, on govori o namjeni i svrsi. Isto kao što ne možemo kupcem ili partnerom definirati našu organizacijsku strukturu. Onda to pretvaramo u neke nove šifre koje stvara program, zatim treba predvidjeti ono što se javlja u životu recimo u nedostatku svojih podataka problem riješiti kroz kontni plan. Onda se narušava sustav kontnog plana, zatim kroz mjesto troška, onda se narušava sustav troška koji nije dobro razrađen. Dakle, treba u poslovnim aplikacijama predvidjeti ono što se javlja u životu i što se javlja u poslovanju, pazeći da pritom u taj sustav praćenja ne unosimo specifičnosti pojedine struke. A: Postoje li neki standardi po kojima bi mogli izabrati konzultanta? Obzirom na to da se pojavilo puno konzultanata u Hrvatskoj. Postoji udruga poslovnih savjetnika koje smo mi članovi. I koja je članica međunarodne udruge konzultanata. Ali postoji još jedna udruga koji se interesno okupljaju pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Tako da možemo reći da je prva udruga puno jača, a i međunarodno je povezana. Nije problem toliko poslovnih savjetnika koji su organizirani u udrugama nego u onima koji to nisu. Tu se postavlja pitanje morala, pa i poslovnog savjetovanja. Oni koji su organizirani ušli se u udrugu po nekim kriterijima, pridržavaju se kodeksa i pravila, a postoje i mehanizmi koji imaju sankcije koje se provode na onima koji ne postupaju prema pravilima koja postoje, a koja je svaki član potpisao. Taj problem nije samo vezan samo za konzultante, on je vezan za cjelokupno poslovno društvo. Primjerice Gospodarska komora i poslovnu etiku koju smo mi davno potpisali, prije tri ili četiri godine, ali to nećete naći da je veliki broj poduzetnika potpisao tu etiku poslovanja. Na stranici udruge poslovnih savjetnika možete uvijek naći našu tvrtku, dakle postoji podatak o tome da smo i formalno poslovni savjetnici iz ovog područja koje obavljamo. A: Cvjeta li konzultantima posao zbog krize odlučivanja u hrvatskim kompanijama? Naše poduzetništvo je jako mlado. Uvijek kažem da mi imamo kapitalizam pet godina, a Zapad ima petsto godina i to je jako velika razlika. Tu moraju proći generacije da se promjene neki odnosi u društvu, neki elementarni stavovi i od kulture ponašanja u poslovnom svijetu, morala, etike i korespondencije. To znači da u takvom okruženju razni konzultanti pronalaze svoje plodno tlo i ima dosta prostora baš zato što ne postoji kontrola nad tim uslugama za vrlo nekvalitetne usluge i vrlo ne stručne usluge. S druge strane imate korisnika koji ne zna prepoznati. Uzrok je u tome što ne postoje mehanizmi kontrole i nadzora, kao što ne postoje mehanizmi kontrole i nadzora u računovodstvenim i knjigovodstvenim uredima. Tako je isto u konzaltingu. Prvo zato što su naši poduzetnici needucirani iz područja poslovanja i poduzetništva. Oni to ne mogu prepoznati i tako se otvara mogućnost ponude konzaltinga ispod svake razine kvalitete. S druge strane se polako širi broj poduzetnika koji su se opekli, pa dolazi do druge krajnosti - da svakog drugog savjetnika gledaju sa oprezom i vrlo su skeptični, te stvaraju strah o tome da je došao još jedan koji želi naplatiti skupo svoju uslugu, a ne pomoći, odnosno ništa ne napraviti. Sad imamo situaciju, gdje poslovno savjetovanje zahtjeva povjerenje i to je ključno. Što se tiče savjetovanja, postoji čak i nedostatak forme, recimo sve se svodi na usmeno savjetovanje, a poduzetnici su skloni da bez ikakve naknade prime savjetovanje. A to znači da onaj tko ga je dao neće ni odgovarati. Isto kao i u računovodstvu – loša regulativa države s jedne strane, ne educiran poduzetnik s druge strane. A:Kakvu vrstu savjetovanja ASC pruža? Savjetovanje nije samo savjetovanje za sebe, ono mora biti vezano za konkretni slučaju. Što znači, da se prepozna problem ili potreba kod klijenta. Je li to problem sa knjigovodstvom? Je li to problem organizacije? Je li to problem komunikacije unutar firme? Distribucije podataka? Problem prilagođavanja izvještaja menadžerima? Važno je da se taj problem prepozna. Kad se taj problem prepozna onda je to konzalting kao konkretna pomoć u poslovanju poduzetnika, koji daje efekt za šest mjeseci. Prve uštede se mogu dogoditi i u prva dva mjeseca, samim implementiranjem novih rješenja. Uštede koje će smanjiti postojeće troškove, ali još više onih ušteda koje će eliminirati rizik velikih ušteda. A:Kako izabrati konzultanta? Konzultanta najbolje izabrati pomoću udruga koje imaju registrirane konzultante – to je prvi korak. Najbolji način je doći do informacija pri bankama ili komorama, gdje će se preporučiti konzultanti iz postojeće prakse. Najvažnije je preispitati i vidjeti reference. Konzultanti trebaju biti transparentni u svojem radu i da upoznaju poduzetnika sa načinom rada, te da pokaže konkretne primjere elaborata, analize poslovanja, to mora biti složeno i predano klijentu u pisanom i elektroničnom obliku, te prema tome stvoriti sliku o njegovoj stručnosti, odnosno kvaliteti usluge koju plaćate. A ponajviše provjeriti kod klijenata s kojima je već konzultant radio. A:Strani konzultanti u Hrvatskoj? Jesu li oni lovci na laku zaradu? Za strane konzultante sigurno možemo reći da imaju više iskustva. Možemo reći da su imali više problema i slučajeva koje su rješavali, samim time što postoji tradicija konzultanata u svijetu. S druge strane, ti vanjski konzultanti zbog uhodane tradicije, znaju se previše njih držati i zanemariti specifičnosti koje imaju. Ne mogu se poistovjetiti načini poslovanja u Hrvatskoj s načinom poslovanja u njemačkoj, Engleskoj i sl. Ponekad mi se čini da ne žele upoznati hrvatske prilike već nastupe rutinski, baš kako nastupaju i u matičnim zemljama. Naši poduzetnici previše daju prednost stranim kompanijama samo zato što su strane, a zanemarujući naše. Iz iskustva to govorim, jer u slučaju due dilligence gdje se vrši preispitivanje poslovanja u slučaju preuzimanja tvrtki dolazim u kontakte sa stranim revizorima, njihovim menadžerima i financijskim direktorima, računovodstvom i sl. Gdje oni ne žele razumjeti situaciju u kojoj jesu nego sve žele uklopiti u svoja pravila. S druge strane zbog drugačijeg sustava, jer mi još nismo u Europskoj uniji, vjerojatno će nam trebati još vremena da se prilagodimo. Na žalost ne postoji jedinstvene baze podataka o poslovanju stranaca kod nas tako da budu transparentna da budu upotrebljiva u cijeloj Europskoj uniji. Tako da smo mi još uvijek jedna oaza u kojoj se puno stvari može upotrijebiti, a da to nema nikakvog odraza na njihovo poslovanje u njihovim matičnim zemljama, što dovodi do toga da sugeriraju i predlažu stvari koje se ne bi usudili napraviti kod sebe. intervju napravila: Danijela Stanojević Majerić, dipl.novinarka a.studio.s.potpisom |